Koncert za pamćenje

Uz Split, Zadar i Dubrovnik, pa čak i Korčulu, koja se posljednjih godina etablirala kao mjesto baroknog festivala Korkyra, Trogir nećemo otprve povezati s klasičnom glazbom. No njegovi žitelji i redoviti ljetni posjetitelji već su se navikli na zanimljive i kvalitetne vokalne recitale koje im već devetu godinu nudi udruga Opera Selecta, mala ali zdušna skupina ljubitelja klasike na čelu s Petrom Žuljevićem, koji se može pohvaliti bogatom kućnom fonogramskom zbirkom. Premda s oduševljenjem i marom strastvena amatera prati aktualnu scenu operne glazbe u svijetu, stručnu potporu dobiva od rusko-moldavske pijanistice i izvanredne profesorice klavira na Umjetničkoj akademiji u Splitu Olge Cinkoburove. Ne čudi da su pjevači koje poziva na nastupe u predivnom povijesnom ambijentu drevne kule Kamerlengo mahom iz Rusije, zemlje najbolje glazbene pedagogije i velike operne tradicije.

Izbor imena skladno nadopunjuje zagrebačku koncertnu sezonu ciklusa Lisinski arioso, koji uglavnom ugošćuje pjevače opernoga svijeta zapadne hemisfere. Ove je godine zahvaljujući pozivu Opere Selecte Hrvatsku prvi put posjetila lirska sopranistica Jekaterina Šerbačenko, već deset godina članica moskovskog Boljšoj teatra i redovita gošća slavnih svjetskih opernih kuća poput milanske Scale, londonskoga Covent Gardena i Pariške opere. U vrh međunarodne pozornosti plasirala ju je pobjeda na natjecanju BBC Singer of the World u Cardiffu 2009, kojom je karijeru počeo i njezin sunarodnjak Dmitri Hvorostovsky. Očekivanja publike u odnosu na najave bila su velika, ali ono što su u vrućoj subotnjoj večeri 29. srpnja u 21 sat posjetitelji mogli doživjeti nadmašilo je kriterije i onih najzahtjevnijih u gledalištu. Pjevačica je predivnu akustiku kvadratnoga srednjovjekovnog zdanja (kojoj nisu smetala ni česta nadlijetanja aviona) ispunila besprijekorno čistim glasom svijetle, ali istodobno baršunaste, meke boje i koloraturne fleksibilnosti, kakva se na ovim prostorima rijetko može čuti uživo. Sasvim u skladu s komornim ozračjem prostora koji je bio bogato opremljen višeslojnom rasvjetom, bidermajer namještajem i kuglolikim kamenim skulpturama kipara Tomislava Šalova, umjetnica se predstavila klasičnim, duhovnim ili lirskim skladbama, ukratko žanrom koji zahtijeva manje dramatike i voluminoznosti.

Njezin je sopran poput dijamanta zasjekao ljetnu omaru svježim Mozartovim tonovima koloraturne arije iz opere La Clemenza di Tito (arija Vittelie), nastavio ganutljivom pjevnom žalopojkom iz Figarova pira (arija Grofice) te blok zaključio pompoznim ulomkom iz Velike mise u c-molu (Laudamus te) istoga skladatelja. Već se od prvoga klavirskog tona njezina kolege, Moskovljanina Jakova Katnelsona, u angažiranoj i brižno oblikovanoj zvučnoj podlozi moglo razaznati da je riječ o vrhunskom pijanistu kojega bismo rado čuli na samostalnom recitalu. Djelomično nam je to iste večeri on i podario u svojim solističkim nastupima, s tri asketski klasične sonate Domenica Scarlatija, sanjarskom minijaturom Djevojka i slavuj iz ciklusa Goyescas Enriquea Granadosa i tri vruća strastvena argentinska plesa Alberta Ginastere, omogućivši pjevačici predah.

Taj je profesor klavira s moskovskog Konzervatorija Čajkovski koji interpretaciju solo pjesme podučava na moskovskom Institutu Gnjesin ostvario bestjelesnu kvalitetu zvuka na klavijaturi, bisernu tehniku i jasnoću formalnog oblikovanja glazbenog tijeka te se jednako predstavio kao solistički zanimljiv tumač i kao brižan pratitelj vokalnog daha i fraze. U drugom nastupu večeri Jekaterina Šerbačenko pokazala se kao vladarica baroknih zadatosti Vivaldijeve kantate Piango, gemo, sospiro e peno, potom se opustila u belkantističkom zapjevu Ave Marije Pietra Mascagnija (obrada intermezza iz opere Cavalleria rusticana) i naposljetku u dramskom vrhuncu programa uzbibala gledalište veličanstvenim vokalnim valcerom Il Bacio Luigija Arditija. Nakon stanke u kojoj se publici – kako to tradicionalno biva na koncertima Opera Selecta – nudio kavijar sa šampanjcem, ozračje glamura pretočilo se u senzacionalnu izvedbu pjesme mjesecu iz opere Rusalka Antonìna Dvořáka na koju se skladno nadovezala i Serenada Josipa Hatzea, najveće iznenađenje večeri, umjesto najavljene Margaretine arije o nakitu iz Gounodove opere Faust. Prema kraju je umjetnica u decrescendu dramatike i intenziteta utonula u refleksivnost izraza Rahmanjinovljevih četiriju solo pjesama (San, One odgovaraju, Jorgovan i Proljetne vode) čije smo stihove upoznali u prepjevu Radomira Venturina na hrvatski, što je uživljeno izdeklamirao domaćin-glumac, Trogiranin sa zagrebačkom adresom, Joško Ševo. On je posjetitelje, među kojima je bilo mnogo turista, na početku koncerta uveo u sinkretistički program različitih vidova umjetnosti recitirajući zbroj stihova različitih poetskih izvora trogirskoga kraja. Večer za pamćenje završila je dvama intimističkim dodacima, prigodnim ljetnim klasikom Summertime i francuskom vokalnom lirikom Mauricea Ravela.